Home VIJESTI Ko podržava strategiju za (ne)procesuiranje ratnih zločinaca?

Ko podržava strategiju za (ne)procesuiranje ratnih zločinaca?

Strategija za procesuiranje ratnih zločinaca, usvojena 2008/2009, proglašena je “propalom” bez ikakvih objašnjenja, a sada se pokušava nastaviti istim putem preko revidirane strategije. Šta je zajedničko za obje strategije? Pokušaj da se svi odbačeni predmeti srpske i hrvatske strane (u Haag su dostavili hiljade stranica materijala) u Haškom tribunalu sad procesuiraju u BiH.

Četiri godine Serge Brammertz, glavni haški tužitelj (ICTY/MICT), upozorava Vijeće sigurnosti UN-a da još uvijek u Bosni i Hercegovini nisu završeni predmeti A kategorije Pravila puta Rimskog sporazuma – ROR, koje je Haški tribunal, sad već davne, 2004. godine zvanično predao Tužiteljstvu BiH. Podsjetimo, radi se oko 850 pojedinaca koji su nakon pregleda hiljada i hiljada stranica dokaznog materijala od strane Tribunala proglašeni osnovano sumnjivim. Dokazni materijal u Haag su dostavljale sve tri “sukobljene strane” iz BiH kako bi se izbjegla zloupotreba procesuiranja ratnih zločina. No, ovi predmeti su postali ozbiljan (politički) problem kad se (nakon njihovog vraćanja u BiH) ispostavilo da se čak njih 80 odsto odnosi na organizatore i izvršioce zločina u BiH iz srpskog i hrvatskog naroda.

U Tužilaštvu BiH 190 neprocesuiranih

Osim što ovi predmeti nisu završeni, kako upozorava Brammertz, ne zna se, što je još i veći skandal, ni šta je s njima, niti se uopće pominju u revidiranoj strategiji za progon ratnih zločinaca. Ni nakon 16 godina Tužiteljstvo BiH nije kompletiralo informaciju o ovim predmetima i pored brojnih zahtjeva iz Haaga i udruženja žrtvava, osim što je informiralo Vijeće ministara da se oko 190 osoba s A liste nalazi kod njih, dakle još nisu proceusirani!?

Udruženja koja okupljaju bošnjačke žrtve već dugo vode bespoštednu borbu kako bi saznali za sudbinu ovih haških predmeta i uslovljavaju vlast da revidirana strategija ne može biti usvojena dok se ne sazna šta je s ovim predmetima, odnosno da ovi predmeti moraju biti prioritet u revidiranoj strategiji. I zbog toga su izloženi političkim, ali i pritiscima raznih lobija među kojima su, nažalost, i neki međunarodni predstavnici i advokati koji se u svojim aktivnostima oko usvajanja strategije vode isključivo finanijskim interesima zaboravljajući da bi ona prije svega treba biti u funkciji postizanja pravde i kažnjavanja zločinaca.

U sve se uključio i Parlament BiH koji je od Tužiteljstva BiH zatražio informaciju o ovim predmetima. Tužiteljstvo BiH godinama to krije jer je, po tvrdnjama upućenih, najveći dio ovih predmeta još od vremena glavnog tužitelja Jurčevića, prebačen na entitete gdje im se gubi svaki trag. Nedavno je urađena analiza po kojoj za preko 300 Srba i Hrvata sa liste A nema nikakvih informacija da su uopće uzeti u procesuiranje zbog čega se (osnovano) sumnja da su za njih donijeta rješenja o nesprovođenju istrage ili obustavi. Ako se ova informacija pokaže, a po svemu sudeći jeste, tačnom onda su entitetska pravosuđa zajedno s onim distrikta Brčko i Tužiteljstvom BiH amnestirali skoro polovinu osoba s liste A (srpske i hrvatske nacionalnosti) i sasvim je jasno zašto se to godinama krije.

Strategije protiv BiH

Strategija za procesuiranje ratnih zločinaca, usvojena 2008/2009,  proglašena je “propalom” bez ikakvih objašnjenja, a sada se pokušava nastaviti istim putem preko revidirane strategije. Šta je zajedničko za obje strategije? Pokušaj da se svi odbačeni predmeti srpske i hrvatske strane (u Haag su dostavili hiljade stranica materijala) u Haškom tribunalu sad procesuiraju u BiH.

Praksa već potvrđuje da se to radi, počev od Dobrovoljačke, predmeta vezanih za Krajinu, Goražde, Sarajevo, Srednju Bosnu…, a da se s druge strane svi predmeti A liste iscjepkaju i obustave rješenjima o neprovođenju istrage i obustavama, pri tome proglašavajući dokaze koji su haškim istražiteljima bili dostatni – ništavnim. Time se direktno od pravde štite i svi oni koji su Karadžiću, Mladiću i Prliću omogućili UZP-ove, odnosno da se unaprijed amnestiraju neprovođenjem istraga, ili upozorenjima da se sklonu u Srbiju i Hratsku.

No, sve zahtjeve bošnjačkih žrtava kojim bi se to izbjeglo u Vijeću ministara blokiraju HDZ i SNSD, koji u svojim politikama više i ne kriju negiranje i revizionizam koji postaju čak njihov javni diskurs. Istovremeno, u tužiteljstvima se radi kao da se ništa ne dešava, jer dok se ne usvoji revidirana – važeća je stara strategija. Blokiranje zahtjeva žrtava i odbijanje svih kritika da rade pogrešno, ustvari je pokušaj da se osujeti rekonstrukcija Predmeta pravila puta i osujeti procesuiranje nekoliko stotina najvažnijih “pomagača” haških presuđenih zločinaca, čime se dodatno omalovažavaju haške presude, odnosno sve što je ovaj UN-ov sud uradio.

Neprihvatanje haškog naslijeđa, negiranje urađenog i odbijanje haških dokumenata, čak i kad se pri tome krše i međunarodni sporazumi, uz neusvajanje zahtjeva žrtava, politikama SNSD-a (koji je na sebe preuzeo i sve ratne “zasluge” SDS-a s kojim je uz sva politička mimoilaženja po ovim pitanjima jedinstvenog stava) i HDZ-a (koji nastavlja kontinuitet svoje politike tzv. Herceg-Bosne koja je u Haagu presuđena kao zločinačka) omogućava se da nastave zaštitu stotina ratnih zločinaca.

Telal ratnih zločinaca

Glasnogovornik te dobro smišljene i planirane politike koja se Bosni i Hercegovini raznim “strategijama” godinama nameće je Josip Grubeša (nastavnik latinskog), trenutni HDZ-ov ministar pravde u Vijeću ministara koji optužuje (bošnjačke) žrtve za neusvajanje revidirane strategije koja se može nazvati i jednom od najvećih podvala srpsko-hrvatske politike predvođene Dodikom i Čovićem, možda čak i od Dejtonskog sporazuma.

Sve uz neinventivnu međunarodnu zajednicu u BiH koja to mirno promatra i pravi izvještaje. Ali i kako bi se osigurala milionska sredstva Evropske unije (za pravosuđe ali i pojedine međunarodne institucije, od čega koristi imaju još jedino pojedini advokati) da se nastavi s istom strategijom. Bez obzira na rezultate i bez obzira što to dugoročno znači odbacivanje haškog naslijeđa, ali i pobijanje nalaza, zaključaka i odluka UN-ovog suda. Sad su žrtve, uz podršku onih koji razumiju o čemu se radi, zaustavile ovaj međunarodni skandal, ali i zahvaljujući Sergeu Brammertzu koji je u osam zadnjih izvještaja obavještavao UN o kakvoj se podvali radi.

Uz sve navedeno, revidirana strategija uopće ne tretira regionalnu saradnju niti instrumente međunarodne kontrole. Za pravne “eksperte” u BiH koji su pravili ovu strategiju potjernice i hapšenja od strane Srbije ništa ne znače, kao ni to da se osuđenici i osumnjičenici iz BiH kriju u Srbiji i Hrvatskoj. Ti “eksperti” to ne vide kao problem državne strategije BiH za progon raznih zločinaca i prave pritisak da se revidirana strategija usvoji bez zahtjeva žrtava. Nažalost, EU, OSCE  i OHR ništa ne preduzimaju da zaustave sramotnu agoniju u procesuiranju zločinaca, odnosno podvalu SNSD-a i HDZ-a, koju Haški tribunal nikad nije dozvolio. Ništa ne preduzimaju ni da osiguraju ne samo da lista A bude prioritet, čime bi se štitilo i haško naslijeđe, nego i regionalnu saradnju i uspostave monitoring nad strategijom.

Jasno je da ni nekim krugovima u Sarajevu ne odgovara da se zahtjevi žrtava ugrade u revidiranu strategiju i da se takva strategija usvoji, jer bi onda tužiteljstva u najvećoj mjeri sljedećih pet do sedam godina bila angažirana na predmetima s A liste Pravila puta u kojima je većina osoba srpske i hrvatske nacionalnosti, čime bi se, onda, ozbiljno pokvarili Dodikovi i Čovićevi planovi, ali i drugih koji imaju svoje interese u Sarajevu da se većinski nastave procesuirati Bošnjaci. Samo podsjetimo da je Tužiteljstvo BiH priznalo da je kod njih 190 tih lica s haške A liste.

Blokiranje usvajanja revidirane strategije neophodno je jer se time zaustavljaju i dugoročni planovi politika devedesetih, danas predvođenih Dodikom i Čovićem, a podržanih opet iz Beograda i Zagreba, kojima je cilj da se potpuno minimizira i neutrališe uloga Haškog tribunala i njegove presude, te da se presudama sudova (koji su i po izvještajima međunarodnih organizacija pod političkom kontrolom) u BiH piše nova historija, odnosno mjenja karakter rata u BiH i obim počinjenih ratnih zločina iza kojih su stajale ideje o Velikoj Hrvatskoj i Velikoj Srbiji, a što je UN-ov Tribunal u Haagu potvrdio u svojim zaključcima u presudama.

Uz neusvajanje revidirane strategije neophodno i zaustavljanje primjene propale strategije kojom se uglavnom progone Bošnjaci, čemu svakodnevno svjedočimo. Zbog njihove misije, neophodno je da se u sve uključe EU i OHR i prihvatajući zahtjeve žrtava izvrše pritisak kako bi se sačuvalo haško naslijeđe i nastavila praksa kažnjavanja zločinaca u kojoj prioritet moraju biti haški predmeti, koje su obradili međunarodni istražitelji; uspostavljanje monitoringa i kontrole nad realizacijom revidirane strategije, ali i zaustavljanje Srbije u progonu državljana BiH.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Most Popular

Recent Comments